www.vilsonovo.net
Naslovna Pisma Foto-album Gdje su Stare i nove priče Adresar Naš rječnik Urednik
Untitled Document
Junak Prenja
U ubjedjenju da na stranicama ovog bloga zavrijedjuje sjećanje na jednog istinskog junaka BH planina, voljenog oca i komšiju, Jakicu Bubu Gaona, koji je stanovao u Istarskoj 18, prenosim vam tekst Muhameda Šišića na podvige tog vrsnog alpiniste i jednog od osnivača Gorske službe spasavanja u BiH.
Cico Kabiljo


Junak Prenja

Ne sjećam se tačno kada sam prvi put čuo za planinu Prenj. Medjutim, dobro pamtim večeri u prostorijama planinarskih društava gdje su se ispredale nevjerovatne priče o doživljajima sa planina. Kao dečko znao sam satima sjediti uz šipkov čaj i slušati priče i pamtiti svaku riječ. I tada sam osjećao da u tim pričama ima mnogo mašte i pretjerivanja. Ali, nije mi smetalo, bilo je lijepo i uzbudljivo... Dječačku maštu je polahko ali sigurno počela zaokupljati tajanstvenost planina. Prvo ovih okolnih a onda sve viših i daljih. Sa mnom je često bivao i Zijo (Jajatović), drug i vršnjak. Tako smo počeli ulaziti u svoj svijet planina. Nismo mogli ni sanjati gdje će nas to odvesti. Bilo mi je žao kada bi se te priče prekidale, a prekidale su se ili tiše pričale onda kada bi se na vratima pojavili Besko, Jakica (Gaon), Drago, Caus, Butur... Odmah se osjećalo da su to bili ljudi drugog kova. Pusti njih, oni su ludi; idu po Prenju, Čvrsnici, pentraju se po stijenama, tiho su govorili, a nas je baš to počelo privlačiti. Jednog lijepog dana, Ziju (Jajatović) i mene poveli su na prvi uspon. Već tada smo počeli oboljevati od "opasne bolesti", specifične alpinističke, ljudske. Što smo se više penjali sve veće i teže zadaće smo sebi postavljali, i to je išlo tako u nedogled. Nismo ni znali da smo se zauvijek inficirali. Magična moć tajanstvenih planina i njene litice, ledom okovani vrhovi, snena jutra i zvjezdane večeri, fijuk vjetra i cvrkut ptica, muk planine pred uništavajućim urlikom, žubor potoka i grmljavina lavina, sve je to polahko ali zauvijek ušlo u krv i mi smo se više odvajali od ljudi iz dolina, od betonske džungle na asfaltu i ljudskog mravinjaka, od trke za položajem, za novcem. Materijalni svijet je kod nas izgubio bitku.
Spremali smo se za naš prvi Prenj u julu 1968. godine. Bio je magloviti kišni dan, a na najvišem vrhu Prenja, Zelenoj Glavi, nekoliko starijih alpinista, Zijo, ja i jedan neodredjen pokret rukom, u maglu - "tamo je najljepši vrh na Prenju – Lupoglav". Da li je to bio prst sudbine, ne znam, ali od tog momenta, mnogi od nas će biti sudbinski vezani za ovaj vrh. Te večeri u planinarskom domu na Jezercu, prvi put slušamo priču o pokušajima Drage Sefera i Jakice Gaona da u februaru 1936. godine osvoje Lupoglav. Uprkos velikoj želji ne uspijevaju jer je sa svih strana okovan tvrdim strmim ledom. Imali su i dosta sreće jer je bilo i padova i leta niz led. Daleki, teško dostupni, čak i rijetko vidljivi vrh bio je želja mnogih alpinista, ali ga niko nije uspio zimi osvojiti. Ja odlazim u vojsku, a Zijo se cijelu godinu i po penje i hoda. Za moje novogodišnje odsustvo, 1970. godine opet smo skupa. Pravimo nekoliko skijaških tura, a petog januara se sa vrha Trebevića, niz Širokaću spuštamo sa skijama skroz do Miljacke. I idemo na salep na Slatko Ćoše. Tek tu mi je nešto natuknuo za Lupoglav, što ja, iskreno rečeno, nisam baš ozbiljno shvatio. Rastali smo se na Baščaršiji. Bio je to naš posljednji susret. Zijo je poginuo tog februara na Lupoglavu, dan uoči mog povratka iz vojske.
Trojica alpinista, Ilija Dilber, Milorad Stipanović iz Zenice i Zijo Jajatović iz Sarajeva otišli su u februaru 1970. na Prenj, namjeravajući da osvoje Lupoglav. Kako se nisu na vrijeme vratili, organizirana je potraga za njima…
Desetine spasilaca krstare po Prenju ne bi li našli ikakav trag od njih trojice, ali Prenj je dubokim snijegom zameo svoju tajnu.
…Ali će proći još više od dva i po mjeseca dok ih ne uspijemo pronaći na zapadnoj strani Lupoglava. Zijino tijelo prenijeto je u Sarajevo, a Ilija i Milorad su, prema želji njihovih porodica, pokopani u Barnom Dolu, ispod samog Lupoglava, blizu mjesta gdje su i pronadjeni…
Vrh Lupoglava prvi put je osvojen zimi ali je cijena bila vrlo visoka. Mislim da je razlog tragedije osim nevremena u prvom redu neiskustvo i neadekvatna oprema. Od iduće godine ustanovili smo memorijalni pohod na Lupoglav. Do rata je pohod bio organiziran svake godine i svi alpinisti iz BiH bili su bar jednom na ovom pohodu.

feb. 2000

Muhamed Šišić
2009-04-14  

Komentari na price
Komentari: Pošalji komentar
2009-04-16 - tiho
Yad Vashem
Nerko,
hvala ti na sjecanju na naseg komsiju i mog punca.
Samo da dodam, da je video zapis u Yad Vashemu uradio Spilberg.
U prici Esada Cengica, spominje se i Drago.
To je Drago Entraut, vrsni alpinista, i sa Jakicom prvi instruktor skijaskih skokova sa skakaonica.
Za nas sve "mlade" bilo bi lijepo kada bi se javili na ovom blogu bardovi nasih planina.
Hvala Cengicu, hvala Sisicu.
Hvala svima koji se sjecaju lijepih dana.

2009-04-16 - Nerko
Jakica u filmskom zurnalu
Krajem pedesetih bila je i filmska reportaza o Jakici Gaonu - planinaru i prikazivali su je kao filmski zurnal. Kasnije, kad su se u ljetnim vecerima na trgu ispred katedrale prikazivali filmovi cesto su pustali tu reportazu. Bio nam je pravi dozivljaj gledati naseg komsiju na filmu.

2009-04-15 - tiho
Jakica
Jakica Gaon nije bio samo junak nasih planina. Bio je i covjek koji je dao dio svog zivota, da i mi iz kvarta mozemo uzivati u slobodi i ljepotama nasih planina. Na zalost, dodjose idioti i sve sjebase.
U Yad Vashemu, memorijalnom centru, koji se nalazi u Jerusalemu, postoji video zapis zivotnog puta Jakice Gaona, kao prezivjelog Holokausta.
A, evo sta je napisao Esad Cengic.

/The Sarajevo Jewis in the world war/

DOPRINOS SARAJEVSKIH JEVREJA U BORBI PROTIV OKUPATORA I NJEGOVIH POMAGAČA USTAŠA I ČETNIKA U TOKU DRUGOG SVJETSKOG RATA

Pri organizovanju oružane borbe protiv fašističkog okupatora i njegovih pomagača ustaša i četnika, pri organizovanju ilegalne aktivnosti organizacija Narodnooslobodilačkog pokreta u Sarajevu, kao i pri organizovanju saniteta i partizanskim jedinicama, dali su veoma značajan doprinos brojni komunisti i vanpartijci Jevreji, radnici i intelektualci. Pri tome treba naglasiti da cijela jevrejska inteligencija bila na strani Narodnooslobodilačkog pokreta. Jedan broj Jevreja koji su djelovali na organizovanju oružane borbe, bili su učesnici Španskog građanskog rata. Obavljajući važne dužnosti u jedinicama Narodnooslobodilačke vojske, kao i druge funkcije, jedan broj pripadnika jevrejske zajednice stekli su čin generala i viših oficira, a neki od njih postali su narodni heroji. Među onima koji su se istakli na vojnim zajednicama, u ilegalnoj aktivnosti u gradu, kao i na drugim poljima borbe protiv fašizma, bili su petorica braće iz ugledne porodice dr Ježe Engla: Elijas, Srećko, Slavko, Mavro Ignjac, zatim Pavle Štajner Goranin, braća Moric i Leon Fliker, Zak Finci, dr Lonika Musafija Finci, Monika Musafija, Bukica Musafija, Salomon Romano, Oskar Danon, Ervin Salcberg, Emerik Blum, Nisim Albahari, Samuel Kamhi, Jakica Gaon, Moric Montiljo, Samuel Lerer-Todorović, Moni-Salomon Finci, Šuica Salom, Jahijel Finci, Marija Koš, Miša Danon, Srećko Stajner, Zora Ser-Rakoši, Mento Eškenazi, Danko Kabiljo, Hanika Altarac, Blanka Daniti, dr Roza Papo, Roza Papo - krojačka radnica, predratna revolucionarka Jakica Perera, Blanka Perera, Markus Abinun, Hilda Papo, Estera Papo, Isak Ozmo, Sara Ozmo-Foht, Daniel Ozmo, Izo Ozmo, Ančika Finci Božić, studenkinja medicine, rodom iz Bijeljine, Mordo Altarac, ing Herbert Kraus, Zora i Blanka Daniti, Mirko Ternbah, Mento, Albert i Estera Eškenzi, Betika i Tina Romano, dr Mojsije Zon i njegova kćerka Paula Zon. književnici Isak Samokovlija i Erih Koš, te dr Kalmi Baruh i dr Marcel Šnajder, koji su u godinama pred rat svojim stvaralačkim djelom obogatili kulturu ovog podneblja.

Iz Sarajeva je otišlo u partizanske jedinice oko četiri stotine Jevreja. Imajući u vidu opšte uslove u kojima su Jevreji živjeli u Sarajevu, može se predpostaviti da bi njihov odlazak u partizane bio masovniji da odmah po okupaciji nisu otpremani u logore, da su postojali povoljniji uslovi za upućivanje ljudi iz grada na oslobođenu teritoriju i da četnički uticaj krajem 1941. i početkom 1942. godine nije otežao normalan razvoj ustanka.

Veliki broj jevrejskih porodica stavljao je svoje stanove na raspolaganje NOP-u i pružao pomoć u raznim drugim vidovima. Mnogi Jevreji, često neovisno od svoje klasne pripadnosti, davali su narodnu pomoć. U jevrejskim kućama bio je smješten jedan broj učesnika Španskog građanskog rata koje je CK KPJ poslao pokraj 1941. godine u Sarajevo radi pomoći pri organizovanju ustanka. Najveći dio zadatka oko njihovog prijema, smještaja i boravka u Sarajevu, te prelaska na oslobođenu teritoriju, pored ostalih obavljao je član Partije Moni Finci. U kući Sare Ozmo-Foht, sestre akademskog slikara Danijela Ozme, i njenog supruga Josipa Fohta, u septembru 1941. Poslije bjegstva iz zatvora bio je sakriven Iso Jovanović, sekretar rukovodstva NOP-a BiH, i djelovala ilegalna štamparija NOP-a za grad Sarajevo.

U ilegalnoj borbi koju su u zarobljeničkim vojničkim i oficirskim logorima vodili jugoslovenski vojnici i oficiri Jevreji, važno mjesto imali su sarajevski komunisti Isak Ozmo, Joža Engel, Jakica Gaon, Marko Šrajber i Leon Atijas.

 
Ovaj spomenar očekuje sjećanja i priče o našoj raji iz vremena prošlog i vremena današnjeg

Pošalji priču

Stare i nove priče:
Pavle PAVLOVIĆ
Lejlandi i vašingtonci
Pavle Pavlović
Štrausovi Momo i Uzeir
Josip Kabiljo
Ćiro i muha
Pavle PAVLOVIĆ
Žičara i ćetenija
Pavle PAVLOVIĆ
Komšinicin gicko
Pavle Pavlović
Kad Bosanac noge moči



© vilsonovo.net - Design by "Biser" webtim 2008