www.vilsonovo.net
Naslovna Pisma Foto-album Gdje su Stare i nove priče Adresar Naš rječnik Urednik
Untitled Document
SPECIJALNO VOZILO
U ova napeta vremena uplaši i najmanja promjena pred nekom policijskom stanicom. Zato mi je srce jače zalupalo dok sam se približavao Policijskoj stanici na sarajevskom Marijin Dvoru. Na strogo kontrolisanom prostoru sjajilo je neobično vozilo sa bezbroj tamnih, staklenih, mističnih prozorčića. Dušu dalo za specijalnih akcija onih korpuletnih policajaca sa maskama, šljemovima i dugim cijevima.
Srećom iz blizine se, ipak, bolje vidi i čuje. Umjesto škljocanja oružja i oštrih komandi dočekao me roj zvukova koje još nisam zaboravio od dana sretnog djetinjstva. Kada smo sanjali prevrtanere sa izmirskim očima. Ili jurili one martunce, ako se još dobro sjećam, kako su ih zvali.
Od moćnog prometala kojim se, mislio sam, opremila policija za još bolju saradnju sa narodom i poslanicima u obližnjoj zgradi Skupštine BiH, ukazao se kamion pun, puncat neobičnih putnika. Nervozno su oštrim kljunovima kucali po staklu, grčevito šireći krila kao oni kratko prugaši na atletskim stazama.
I nije puno trebalo ovom već umornom bosanskom mozgu da shvati da je riječ o mobilizaciji golubara, a ne specijalne policije. Upravo preko puta Policijske uprave Marijin Dvor su prve komšije, koje se nazivaju Udruženje golubara i drugih ptica. Tog dana, kada su me uplašili, upravo su se pripremali za još jednu utrku njihovih ljubimaca.
Na stotine golubova, poslije specijalnog obilježavanja i vaganja, ovim posebnim kamionom će biti prevezeno do Požege u Hrvatskoj. Odatle se ćiku vraćaju za koji sat. Tako su me ubjeđivali u mojoj nevjerici. Kao golubovi mogu letjeti brzinom između 80 i 90 kilometara na sat, a ponekada, zavisno od vjetra i 110 kilometara?!
Uvjeravali su me da je prije nekoliko mjeseci većina ovih izvrsnih letača, stanovnika kaveza najboljih sarajevskih golubara, put iz Slovačke do Šehera prevalilo za dan, dva. Svaka od tih ptica vođena je svojim prirodnim GPS uređajem, koji je bolji i sigurniji od ovih što imamo u svojim automobilima.
Lijepo je bilo ponovo u ovaj vakat otkriti da još postoje ljudi koje nisu zarobili pošasat Interneta i svih digitalija s kojima se svakodnevno družimo zaboravljajući kako žamor gugutanja može biti nirvana, opuštanje, što nam je itekako potrebno u današnjoj Bosni i Hercegovini.


Pavle PAVLOVIĆ
 
2019-05-16  

Komentari na pisma
Komentari: Pošalji komentar
2019-05-21 - Divna
Svaka cast
Svaka cast golubari¡¡¡
Tu je sigurno, nikad nije izostao ni u danima rata jedan moj veliki prijatelj. Pricali su mi(on se ne hvali)da je svoje golubove hranio ono malo hrane, koju je dobijao u humanitarnoj, a on gladovao. Jedino se pohvalio da su skoro svi prezivjeli rat.
Ni jedno takmicenje nije proslo bez njegovih pismonosa, predpostavljam nece ni ovo
Poz i hvala Paja na aktivnosti, svi smo se ulijenili, doduse jos nas je malo ostalo.

 
Ako želiš da sjećanje, mišljenje, komentar i sl. preneseš drugima...

Pošalji pismo

Pisali su:
Divna Krautblatt
Ne daj bože da je kod nas

Cico Kabiljo
Kanada i priroda

Pavle PAVLOVIĆ
SPECIJALNO VOZILO

Vilsonovo.net
Posljednji pozdrav





© vilsonovo.net - Design by "Biser" webtim 2008