www.vilsonovo.net
Naslovna Pisma Foto-album Gdje su Stare i nove priče Adresar Naš rječnik Urednik
Untitled Document
Bakšiš
Pred hotelom u Las Vegasu stoji Frenk Sinatra i čeka da mu navet-boy doveze auto sa parkinga. Dolazi mladić, pruža ključeve, a veliki gospodin Sinatra se maša za džep i pita mladica: “Koliki je najveći bakšiš koji si primio radeći ovdje”, upita mladića. “Stotinu dolara gospodine Sinatra”, odgovara mladić. «Ok, evo dat ću ti 200 dolara ako mi kažeš ko ti je to dao». “Dogovor gospodine, to ste bili vi gospodine Sinatra” kaže sretno mladić. Tako je postupao najveći medju velikim, Frenk Sinatra. A moja malenkost imala je drukčije iskustvo. Kao završeni srednjoškolac dobio sam priliku da malo dulje boravim u Parizu kod člana porodice koji je tu radio u dipomaciji. Odlično sam se snalazio i zabavljao u tom prekrasnom gradu i naravno stekao naviku da kod svih narudžbi u čuvenim pariškim kafeima moram dati bakšiš konobaru. Ti neće da se udalje od stola ili čak dosta bučno zveckaju sa svojim novčanikom skoro na uho “zaboravnog” gosta, sve dok ga ne isplatite. Tog dana je kišilo i za šankom sam pio moju kafu i jeo sendvič Kod plačanja dam barmenu krupnu novčanici i on mi vraća «u bobu» kusur u, od veoma tvrde plastike, tanjuru. Pokupim sve sa tanjura, stavim u džep i polako silazim sa stolice. Uto prilazi barmen uzima prazan tanjur, stavlja ga na dlan i s njim lupi po cinkanom šanku tako da su se svi prisutni okrenuli i sa nekim čudnim smješkom me gledali. Shavtio sam poruku, izvadio novac za bakšiš i uz izvinjenje rekao sam mu da nisam znao da se i za sankom treba dati napojnica. U legendarnoj “Bazi”, po tvrdjenju njenog vlasnika Narcisa, stoji ubilježeno da sam do danas rekorder po najmanje datom bakšišu bratu Ljubi, sa 5 pfeninga. Nikakvo opravdanje koje sam davao da nisam ima vise i da me vani cekala jedna gospodja, nije do danas usvojeno i rekord još uvijek stoji.
U prilici sam zadnjih godina da sam i davalac i primalac bakšiša i po mojoj računici rezultat je mnogo gori na moju štetu, puno više datog nego primljenog. U ovoj provinciji Quebec, koju su osnovali i u većini žive francuzi, bakšiš je sastavni dio usluge, nigdje ni na kakav način to nije regulisano, ali odlično funkcioniše. U ugostiteljskim objektima, izuzev restorana brze hrane, (i tu postoji naćin skupljanja novca sa posudom pored kase za ubacivanje novčića) pravilo je 15 % od narudzbe, za isporuke, po mom iskusvtu kod isporuka ljekova, 1 ili 2 dolara po isporuci ali u kvartu gdje sam radio to je otprilike bilo kod svake treće isporuke. Za pizze i restoranske isporuke zaista mi nije poznato jer nikada nisam naručio hranu za isporku. Ipak, pitanje bakšiša je veoma diskretno, o njemu se ne priča, ne smije se nikome žaliti ni na učestalost ni na iznos, a ni u snu navoditi imena onih koji su stisnuti i ne plačaju ili plačaju smijuriju od novca. Davalac bakšiša nikada ne treba da pita primaoca da li je zadovoljan s time sto je dobio. A kada primalac usluge ne daje bakšiš, nikada ne treba da daje bilo kakvo objašnjenje zašto ga nije u stanju dati, kao npr.: nemam sitnog, zadnji put sam vam dovoljno dao, ovo što primam nije za mene i t.sl, Takvi odgovori u najmanju ruku su smješni i blamiraju onoga ko bi ga trebao dati Nadalje, nikada se isporučio ne smije hvaliti sa bakšišem koji je dobio, ni pred svojim najbližim ni u firmi gdje je zaposlen. Uglavnom o ovoj temi treba što manje pričati i držati se džentlmenske diskrecije.

Josip Kabiljo
 
2018-04-22  

Komentari na pisma
Komentari: Pošalji komentar
2018-04-26 - Divna
Baksis
Predivan opis, a meni sve poznato, jer u Spaniji je isto, racun u baru, restoranu, slasticarni ili bilo gdje gdje se sluzi pice ili hrana, donosi se na malom tanjiricu, a gotovo svi, nije obavezno, ostave baksis. Uglavnom sav baksis se skuplja u jednu kasu, pa zavisi od ugostiteljskog objekta, neki dijele sedmicno, a neki na kraju mjeseca svim zaposlenim.
Neznam kako je u drugim zemljama, ali ovdje je obicaj za bilo koju uslugu da das neki baksis, da li za dostavu plina, dostavu iz samoposluge, bilo koju zanatsku uslugu, mislim kakav popravak u stanu, uvijek se nesto da na kafu. Jedino nije obicaj kao kod nas da "majstoru" ponudis pivu, ali ja kao prava Bosanka i to uradim, mogu vam reci da se iznenade, ali bogami i neodbiju, nego exiraju.

Poz i hvala Cico na textu, priznajem da smo se mnogi ulijenili, pa "knjiga spala na tri slova".
Poz svim Vilsonovcima.


 
Ako želiš da sjećanje, mišljenje, komentar i sl. preneseš drugima...

Pošalji pismo

Pisali su:
Vilsonovo.net
Susreti na Vilsonovom

Hasan Pašović
Knjiga našeg Pavla

Vilsonovo.net
Posljednji pozdrav

Cico Kabiljo
Kako dalje

Dragana PAVLOVIĆ
Prva šetnja





© vilsonovo.net - Design by "Biser" webtim 2008